ponedjeljak, 25 Mart 2013 12:10

Profesor Ešref Kovačević

Priredila: Amina Gadžo 


Jedan od istaknutih velikana BiH, Ešref Kovačević, rođen je 01. 09. 1924. godine u Kovačevcima blizu Glamoča, a preselio na Ahiret 02. 03. 1996. godine u Sarajevu. Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese, 1944. godine, upisuje Višu islamsku školu (VIŠT). VIŠT je zatvoren 1945. godine, pa je morao prekinuti studije. Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek Orijentalne filologije i historije naroda Jugoslavije upisuje 1952. godine, a diplomira 1958. godine.  Posdiplomski studij historije, na Filozofskom fakultetu u Beogradu, upisao je 1967. godine koji je završio odbranom magistarskog rada Granice bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira, 1971. godine. Od 1946-1952. godine  radio je kao imam i muallim. U maju 1949. godine je uhapšen, te provodi 27 mjeseci u zatvoru. Za asistenta na Orijentalnom institutu u Sarajevu izabran je 1960. godine. Radio je honorarno kao asistent i na Filozofskom fakultetu, na Katedri za orijentalne jezike, od 1971-1977. godine, te na Islamskom teološkom fakultetu od 1978-1980. godine. U Gazi Husrev-begovoj medresi predaje Islamsku kaligrafiju u periodu od 1977-1980. godine, te od 1988-1989. godine, kada je penzionisan. Djelovao je na različitim područjima počevši od orijentalistike, historije, kulturne historije Bošnjaka do islamskih nauka i kaligrafije, u kojima je ostavio veliki doprinos.

Od objavljenih samostalnih naučnih i stručnih radova tu su:          
- Hududnama Bosanskog vilajeta prema Austriji poslije Karlovačkog mira (POF XX-XXI, str. 365-436.)
- Granice bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira (Svjetlost, Sarajevo, 1973.)        
- Muhimme defteri (Orijentalni institut, Sarajevo, 1985.)    
- Oblast Brankovića na Kosovu, zajedno sa H. Hadžibegićem i A. Handžićem, Sarajevo, 1972.

Bavio se i prevođenjem, a tu spadaju:          
- Pitanje Segedinskog mira i kriza Turske države 1444. godine  od H. Inaldžika (POF XII-XII, str.269-306.) - Turska štampa u Jugoslaviji od I. Erena (POF XIV-XV)   
- Miradžija, bosanskog pjesnika Sabita Užičanina, Sarajevo, 1990. godine i druga djela.  

Ovdje ćemo još spomenuti i neke neobjavljene radove:      
- Prepjevao je preko stotinu stihova; 
- Napisao je zbirku Nuru-l-mašrik, koju čine njegovi originalni stihovi, a odnose se na kur'anske i hadiske poruke;
- Preveo je sa arapskog poznato djelo Bed'u-l-emali od autora El-Ferganija;         
- Odabrao je i snimio na stotine dokumenata za ANUBIH i Orijentalni institut iz arhiva Sarajeva, Zadra, Dubrovnika, Beča i Istanbula.

Kao primjer njegove vještine prevođenja stihova, sa orijentalnih jezika, može poslužiti stih perzijskog pjesnika Mula-Džamije o edebu:

           
Sjedit' u pročelju nije dokaz čojstva, 
Čovjek sa odgojem niže drugih sjeda,          
Jer i Kul-hu-vallahu gdje su Božja svostva,  
Slijedi u Kur'anu iza Tebbet-jeda.

Također, njegov prepjev hz. Mevlaninog, Gazela o smrti, koji se svake godine prouči na akademiji Šebi-arus u Sarajevu, vrhunski je domet pjesničkog i prevodilačkog umijeća.

Napisao je i udžbenik Pismo Kur'an-i-kerima u izdanju Starješinstva islamske zajednice, 1977. godine, koji je doživio nekoliko izdanja, a njegova primjena pokazivala je izuzetne rezultate. Njegov doprinos islamskoj kaligrafiji, također je velik i veoma važan. Radio je kaligrafiju ne samo levfi, nego i džamijskih enterijera, zidnih i historijskih napisa, tariha i nadgobnih spomenika. Važno je istaknuti da su ga posjetili članovi francuske i turske štampe i televizije 1987. Godine.

 Postoji i jedna anegdota vezana za kaligrafiju. Boraveći jednom u Istanbulu, u Plavoj džamiji, primijetio je da iznad mihraba piše La ilahe la Allah, što je kardinalna greška, umjesto La ilahe illallah. Odmah je upozorio imama, pa su mu dozvolili, znajući ko je, da ponovo ispiše cijeli natpis. On je to uradio sa zadovoljstvom i bez ikakve naknade. Nažalost, veliki broj njegovih radova stradao je u proteklom ratu.
Dva najznačajnija i najveća doprinosa profesora Ešrefa Kovačevića su njegov mevlud Muhammed Resulullah i njegovo poučavanje Kur'an-i-kerima.

Mevlud Muhammed Resulullah

Mevlud je objavljen 1981. godine nakon 17 godina istraživačkog rada autora. Sam profesor Kovačević isticao je da on najviše cijeni ovaj svoj rad. Posvetio ga je svojim roditeljima napisavši na početku:

Mojim roditeljima – rahmetli Abbasu i         
Hanumici – posvećujem ovaj svoj rad kao   
znak trajne zahvalnosti što me odgojiše        
u islamu.        

Sin Ešref        

Prvo izadnje Mevluda sastojalo se od šest pjevanja, uglavnom iz predposlaničkog perioda. Biografija Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u ovom Mevludu, zasnovana je na sasvim vjerodostojnim izvorima.

Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje izašlo je nakon 12 godina, 1993. godine dopunjeno je sa sedam novih pjevanja i time znatno obogaćeno. Nakon toga u knjizi Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, objavljenoj 2000. godine uvršten je i mevlud prof. Kovačevića. Tu je uvršteno prvo izdanje iz 1981. godine.

Njegova osnovna želja bila je napisati o Poslaniku, s.a.w.s., ono što je zaista bilo i to onako kako je bilo. Isticao je da na to posebno obavezuje zadivljujuća, besprijekorna ljubav i poštovanje koju svi muslimani osjećaju i dostojanstveno iskazuju prema Posljednjem Božijem Poslaniku, s.a.w.s. Ova ljubav je najtopliji, najveličanstveniji izraz zahvalnosti za sve što je darovao ljudskom rodu.

O veličini i značaju ovog Mevluda svjedoče naši istaknuti profesori u svojim recenzijama:

Prof. dr. Muhamed Filipović: ...Ovaj Mevlud pisan je nadahnuto, lijepim našim jezikom i uzvišenim stilom, kako to priliči temi i kako tradicija nalaže...

Prof. dr. Jusuf Ramić: Mevludski spjev Ešrefa Kovačevića ima i po stilu i po sadržaju neprocjenjivu vrijednost.

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović: Autor u svoj poetski tekst ugrađuje obilje dokumenata i dosljedno prati događaje od rodoslovlja Muhammeda a.s. do Oprosnog hadža. Posebno je, po našem mišljenju, zanimljiv i autentičan Prolog, iako i ostali dijelovi ne zaostaju ni po originalnosti, ni po umjetničkoj vrijednosti.

Prof. dr. Fehim Nametak: ...Djelo Ešrefa Kovačevića je ne samo religiozno-književno djelo, nego i djelo iz oblasti islamske edukacije u tolikoj mjeri što je svaki stav, svaka rečenica, svaki stih nepobitna činjenica koja može biti dokazana Kur'anom, hadisom ili najpouzdanijom literaturom iz oblasti povijesti islama.

Prof. dr. Nerkez Smailagić: Imao sam prilike dosada pročitati više mevluda, i naših i stranih. Ovaj me se najviše dojmio, i svojom cjelovitošću, a opet..., i svojom ljepotom pjesničkog iskaza...

Navešćemo samo nekoliko stihova iz Spoznaja, koji potvrđuju gore navedeno:    


Ko priznaje da je Božija iznad svega moći moć,      
Taj robuje samo Bogu, veliča Ga dan i noć.
Ko zna da je Kur'an svijetu iznad svake časti čast,   
Taj će znati kad preseli i džennetska šta je slast.      
___________
Kome je sticanje znanja iznad svakog truda trud,    
Taj Božiju volju slijedi, taj ne živi uzalud...

 

Kursevi arapskog pisma

Drugi, spomenuti, veliki doprinos profesora Kovačevića je održavanje kurseva u Tabačkom mesdžidu za učenje Kur'ana. On nije poučavao samo omladinu već i stariji svijet. Sa lahkoćom je uvodio ljude u Kur'an, za samo 10-12 dana, pokazujući im da to nije teško i lišavajući ih bilo kakvog straha i napetosti. Iza njega je ostalo na stotine učenika svih uzrasta, koje je podučio osnovama islama, arapskom pismu i učenju Kur'ana. Posebno je volio i cijenio ovaj rad.

Njegov posljednji rad bio je prepis Kur'ana a.š. U njegovom pisanju teksta uspio je napraviti tehničko rješenje po kojem učač koji zna osnovna pravila, ne može pogriješiti prilikom učenja. Bila mu je želja da nađe donatora za štampanje, te da cijeli tiraž podijeli besplatno. To se i ostvarilo, nakon njegove smrti, 13.1.1999. godine štampan je u Istanbulu u saradnji MDD Merhamet-a i ISAR-vakufa Istanbula. Promocija je bila u prostorijama UG Mladi muslimani '39. gdje je organizovano jedno lijepo veče.

Dženaza profesora Ešrefa Kovačevića bila jedna od najvećih sarajevskih dženaza. U Preporodu br.3/586 od marta 1996. godine pod naslovom I JA DADOH SVE ŠTO GOD SAM MOG'O DATI...napisano je da odavno Sarajevo nije priredilo tako impozantan i dostojanstven posljednji ovozemaljski oproštaj. Gotovo čitav grad, zajedno sa onima koji su došli iz bliže i dalje okoline, zahvalilo se noseći njegov tabut na uzdignutim rukama. Ukopan je u haremu Sarač Ismailove džamije.     
U Šebi-arusu iz 1997. godine, prof. Salih Trako, napisao je tekst Moje drugovanje sa Ešrefom Kovačevićem. U tom dirljivom radu, punom iskrenih emocija i sjećanja na drugovanje koje je trajalo 60 godina, prof. Trako je na kraju napisao:

On se u svaki posao unosio svim snagama, svim bićem i sposobnostima bez ostatka, jednako kada je radio vlastiti posao, kao i kada bi drugom pomagao; a bio je spreman pomoći i pomagao je bez računa, bez rezerve, bez dunjalučkih kalkulacija, što se kaže „lillah fillah“; i to je bila njegova česta praksa, to je bila njegova karakterna osobina, on drukčije nije ni htio ni mogao, on je jednostavno bio dosljedan sebi i svojim uvjerenjima da tako treba raditi.

Rahmetullahi alejhi!

 

Literatura:

  1. Kovačević, Ešref, Sabit Užičanin i njegova Mir'adžija, Sarajevo: El-Kalem, 1990.
  2. Kovačević, Ešref. Muhammed Resulullah, Sarajevo: Starješinstvo islamske zajednice, 1981.
  3. Kovačević, Ešref, Muhammed Resulullah, Sarajevo: Avicena, 1993.
  4. Šebi-arus: godišnjak tarikatskog centra-Sarajevo, br. 18. Sarajevo : Udruženje derviških redova BiH, 1997.
  5. Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, Sarajevo : Preporod, 2000.
  6. Kasumagić, Ismet, Ešref Kovačević, Preporod, 2005., br. 7/801, str. 36-37.
Ocijeni
(9 glasova)
Čitano 5835 puta Zadnji put promjenjen utorak, 09 April 2013 19:20

Magazin Ašk